Friday 17 July 2015

Zašto plačeš devojčice? Imaš bananu

Išli smo da kupimo sladoled i raspričali se sa prodavačicom... u tom momentu stiže njena ćerkica (od prilike isto godište kao Hanna) sa svojim tatom i plače. Pala je i udarila ruku. U drugoj ruci nosi bananu. 
Hanna je stala pred nju i sažaljivo je gleda. Svi smo očekivali da će joj reći da ne plače ....
Hanna: "Zašto plačeš devojčice? Imaš bananu"

I dok mi svakodnevno jurimo neke svoje bitne obaveze, stižemo na vreme na razna nebitna mesta, popunjavamo koje kakve formulare, zarađujemo, pa to isto trošimo na naše prioritete...deca nas prate i polako postaju mi... ako ipak zastanemo i dozvolimo da budu oni, shatili bi smo koliko smo se od sebe samih udaljili i utonuli u neke naučene i nametnute svetove. 
Samo deca su još čista i neiskvarena. Polako ćemo ih naučiti šta je lepo i učtivo i koji su ispravni odgovori u određenim situacijama. 
Kada deca ne daju odgovore koje od njih očekujemo smejemo se njihovim biserima. Logika im je dobra ali nemaju dovoljno informacija da bi kreirali naš odgovor. Jesu li samo informacije u pitanju ili i sami prioriteti u životu. 
Pre nekih desetak godina jedna je devojčica zatražila od roditelja da joj kupe igračku kočiju koju vuku poniji... (Sa tačke gledišta roditelja to košta puno, a i koštalo je :) Dete bi se verovatno igralo sa time kratko, a uostalom ima i ovako previše igračaka) 
Jedna mama: "Imaš ti para da to kupiš?"
Jedna devojčica :"Pa nemam"
Jedna je mama mislila da je mudro odgovorila i da je dokazala devojčici da stvari imaju vrednost i da ne može sve da se ima...
Mi odrasli smo nastavili svoje priče za ručkom a devojčica je muljala svoj ručak po tanjiru. Već smo zaboravili na kočije i ponije kad nas malecka ponovo prekinu: "Ja sad nemam para, jer sam mala i ne mogu da se zaposlim i zarađujem. Jednog dana kad budem velika i kad budem radila zaboraviću zašto sam počela raditi i nikad neću kupiti kočiju..."
Ovo je priča koju sam sačuvala za sebe kao podsetnik da ne odjurim predaleko i zaboravim zašto sam tu krenula...


8 comments: